6. srpnja 2015.

Polugodišnji (:o) FAVORITI


Ovaj lipanj nipošto nije bio lijep mjesec. Nije bio niti posebno produktivan. Najveći problem s problemima jest u tome što dođu nenadano (ma odmah me za Pulitzera nominirajte zbog ove rečenice :D). Stoga je potrebno, ukoliko je to moguće, razmišljati i djelovati unaprijed. Ponekad je dovoljno samo da vam je eksterni disk - na kojem se nalazi backup svih važnih dokumenata - spremljen daleko od računala kako se ne biste doveli u situaciju da vam jedan podmukli virus gotovo uništi godine rada i izglede za svijetlu budućnost (bez mape radova nekima diploma puno ne znači :(). Možda bih se trebala ugledati na Hrvoja Šalkovića koji svoje fotografije čuva u zakupljenom bankovnom sefu... pretpostavljam da ih tako štiti i od onih virusa koji se prenose kapljičnim putem :D

So, kako bih proslavila završetak tog nesretnog lipnja te se dodatno motivirala na morsko čitanje, odlučila sam se razvedriti razmišljajući i pišući o najdražim knjigama prve polovice ove godine. I mene je srpanj zatekao :/

Dvijeipetnaesta je, so far, bila jedna izvrsna godina. Istina je da sam se često živcirala kada bih naišla na razočaravajuću knjigu (A Fine Balance, tebi govorim), ali činjenica da je moj skromni (dvadesetak naslova) popis svevremenskih favorita obogaćen za četiri djela ispunja me tooolikom srećom da ću puknuti! Neopisivo... od dragosti poželim zgnječiti nekoga ^^ 

Jean Rhys, Wide Sargasso Sea
Favorit s kojim sam vas već upoznala u ovom postu. Činjenica da je Široko Sargaško more inspirirano romanom Jane Eyre i napisano kao prethodnik istomu zapravo je najmanje bitan podatak u priči o ovom prekrasnom djelu. Poznata radnja omogućila je književnici da izbjegne prozaična objašnjenja i usredotoči se na stil pripovijedanja i građenje atmosfere. Na unutarnji svijet jedne "luđakinje".

Arundhati Roy, The God of Small Things
Tridesetogodišnja Rahel dolazi u posjet nekadašnjem roditeljskom domu u indijskom gradu Ayemenemu kako bi odlučila što će s bratom blizancem Esthom koji nije sposoban brinuti se sam o sebi. Njih su dvoje razdvojeni prije dvadesetak godina nakon smrti rođakinje Sophie Mol u koju su bili upleteni. Polako, ali neprestance skačući na događaje koji su prethodili i neposredno uslijedili tragediji, čitatelj saznaje o životu u Indiji 70ih godina prošlog stoljeća, o nepravednosti kastnog sustava i o nemoći da se ljubavlju bori protiv zakona. Uz to, način na koji je priča ispričana je prekrasan i poseban. Usredotočuje se na blizance i način na koji onu doživljavaju i tumače svijet oko sebe, neprestano se igrajući s riječima.


"But what was there to say? ~ Only that once again they broke the Love Laws. That lay down who should be loved. And how. And how much."

John Fowles, Kolekcionar
Kolekcionar me oduševio tek svojim završetkom (dobar dio romana bio je pun naklapanja dostojnih knjiga onog najpoznatijeg brazilskog književnika). Kad sam nedavno u postu o Jarčevom slavlju pisala o tome kako neke stvari ne bismo trebali pokušavati razumjeti, mogla sam isto tako govoriti o ovom romanu. Jer kao i nesretnu Mirandu koja biva oteta i zatočena u podrumu osamljene kuće, i mene je posjekao Štokholmski sindrom slušajući o jednom neshvaćenom i iskompleksiranom činovniku čiji je jedini grijeh to što na malo nespretan način pokušava osvojiti djevojku svojih snova. Hmm. Dokaz da čovjeka prvenstveno određuju njegove misli.

Yōko Ogawa, Dnevnik jedne trudnoće
Zastrašujuć je intenzitet ogorčenosti i agresije koje se, uslijed nemoći, javljaju u likovima četiri kratke priče koje čine zbirku Grizodušje. Još više zastrašuje to koliko bliskima osjećam njihova iskustva. Možda bi bilo najbolje da me se klonite kad me sretnete na ulici :P Iz zbirke ipak izdvajam navedenu priču zbog genijalnog završetka :)

Juan Rulfo, Pedro Páramo
I evo me, čitam Pedra Párama ponovo :) Navodno ga je i Gabriel Garcia Marquez, nakon prvog čitanja, iste večeri morao još jednom pročitati :) Roman započinje dolaskom Juana Preciada u grad Comalu u potrazi za ocem Pedrom Páramom. Međutim, ubrzo po dolasku Juan doznaje kako mu je otac mrtav, a malo-pomalo shvaća da je ista sudbina zahvatila i ostale stanovnike Comale i da je grad pun duhova. No, zašto bi stvari tekle jednostavno kada ih možemo zakomplicirati? U Juanovu priču postepeno se upliću priče njegova oca i očeve posljednje žene, Susane San Juan, koje polako preuzimaju primat. Što reći, razvila sam ljubav prema nelinearnom načinu pripovijedanja :)

Nastavno na posljednje, moram primijetiti kako većinu navedenih djela karakterizira složenija narativna struktura. Kolekcionar i Dnevnik jedne trudnoće imaju naglasak na psihologiji likova, a Široko Sargaško more, Pedro Paramo i Bog malih stvari su izrazito poetična djela, ona iz kojih poželim kidati stranice i čitave ih vješati po zidovima <3




Što vaše najdraže knjige govore o vama?

Nema komentara:

Objavi komentar